O nama

Zadnja izmjena: Utorak, 08. svibnja 2012.
Ribnjačarstvo Končanica najstarije je ribnjačarstvo u Republici Hrvatskoj. Uzgoj ribe u ribnjacima kod Končanice vuče porijeklo još iz feudalnog doba, no ostaje nepoznato tko je izgradio ove ribnjake. Poznato je da je gradnja sadašnjih ribnjaka započela 1900. godine na prijašnjim terenima močvarnih šuma i livada. Za izgradnju ribnjaka bila je zaslužna plemićka obitelj Tukory de Algyest, a posjed na kojem su se nalazili zvao se Paly salaš gdje je današnji Majur. Gradnju ribnjaka nadzirao je inžinjer Josip Ivančić. Iznad ribnjaka ova obitelj 1904. gradi dvorac pod imenom Marijin dvor (Dioš). Tijekom godina ribnjaci su se širili na zapad, nizvodno od Ilove.

Na ribnjacima u Končanici su od prvih dana radila dva brata Vegh doseljena iz Mađarske, a u kontrolu rada dolazili su činovnici iz Budimpešte. U izgradnji nasipa sudjelovali su radnici kubikaši iz cijele Austro -Ugarske monarhije. To su većinom bili Mađari, a uz njih je bilo Čeha, Poljaka i Njemaca. Spomenuti radnici su se nastanili u okolnim selima, a neka sela su upravo zato i osnovana, kao npr. Otkopi. Stanovnici ovog sela doseljeni su iz Češke kako bi kao vrsni ribarski radnici svoja znanja primjenili na ribnjacima u Končanici.

Do Drugog svjetskog rata vlasnici ribnjaka bili su Mađari, a proizvodnja na ribnjacima je bila ekstenzivna. Poslije rata proizvodnja se znatno modernizirala, a najzaslužniji za to bio je iskusni ribarski majstor Vjenceslav Horky. Tada Ribnjačarstvo Končanica započinje sa stabilnom proizvodnjom šaranske mlađi, tako da proizvodnja ne ovisi o drugim ribnjacima. Riba se isprva mrjestila prirodno u tzv. Dubiševim mrjestilištima, da bi se 1968. u Majuru otvorilo umjetno mrjestilište. Ovo je ujedno najstarije umjetno mrjestilište u bivšoj Jugoslaviji, a bilo je jedno od najmodernijih u Europi. Tako je u Končanici prvi puta opisano umjetno mrješćenje biljojednih riba još 1969. godine.

Do 1968. godine direktor poduzeća bio je Josip Malnar, a nakon toga na njegovo mjesto dolazi Josip Vojta. Pod njegovim vodstvom Ribnjačarstvo Končanica postaje najsnažnije i najmodernije ribnjačarstvo u Jugoslaviji, sa godišnjom proizvodnjom od 1 800 tona slatkovodne ribe. Ribnjačarstvo se tada udružuje sa još 9 poduzeća slatkovodnog ribarstva i osniva Ribokombinat- kombinat slatkovodnog ribarstva sa sjedištem u Beogradu. Putem ove organizacije riba se počela bolje prodavati na inozemnom tržištu.

Koncem osamdesetih godina Ribnjačarstvo Končanica zapošljavalo je 120 ljudi. Poslije Domovinskog rata proizvodnja bilježi pad zbog gubitka tržišta. Ipak, poslijednjih godina proizvodnja ribe na ribnjacima u Končanici raste, ponajprije zahvaljujući Vodoprivredi Daruvar d.d. koja je preuzela Ribnjačarstvo Končanica i investirala u revitalizaciju poduzeća, a u skladu s time uvode se i nove tehnologije.